nedjelja, 28. rujna 2014.

EDUARD STRENJA - VRIJEME LETI, SJEĆANJA (I DJELA) OSTAJU!

Kopajući po svojoj dokumentaciji u ruke mi je došla ova neobično lijepa fotografija Crća nastala prve večeri 2001. godine i ovog 21. stoljeća. Nakratko sam ostao bez daha, jer u trenu sam se sjetio njenog autora - majstora fotografije, fotoreportera Glasa Istre i divnog, krasnog čovjeke, prave ljudine - Eduarda Strenje.
S ovog je svijeta otišao prije tri godine - 26. rujna 2011. godine. Otišao, ostavio i svoje najdraže, male blizance  sina - Gabriela i kćerku Luciju. I sve one koji su ga neobično cijenili, prisjećali se njega i druženja s njim.
Imao sam sreću da sam godinama radio s Edijem u Glasu Istre, a dodatno zadovoljstvo da smo zajedno radili na više knjiga o Labinšćini - od vodiča Labina, knjižice o župnoj crkvi do monografija Od crkve do crkve i Labin tragom vjekova.
Vjerojatno su i te šetnje mojim zavičajem s fotoaparatom u ruci doprinijela da je Edi dodatno zavolio ovaj dio Istre i njegove ljude. Zbog toga se ne samo vjenčao u labinskoj župnoj crkvi, već je i svojeg Gabriela i Luciju krstio u župnoj crkvi svete Lucije na krovu Labinšćine u Skitači.
Edi Strenja nije bio opčinut samo Istrom, već ga stvaralački nerv odvukao u Indiju i Dominikansku Republiku i druge zemlje.
U kadru svog fotoaparata hvatao je i životinje, cvijeće, ali i život podmorja. Sve ono što nas okružuje. Meni će do kraja života ostati u sjećanju njegov profesionalizam, osjećaj za prostor, vrijeme i profinjena umjetnička duša. I prije svega ogromno srce.
Vrijeme bez Edija vrtoglavo leti, ali njegova mnogobrojna djela najbolji su svjedoci njegova lika.

  

Nema komentara:

Objavi komentar