četvrtak, 24. travnja 2014.

ZORO 5 I GIANNI VERSA - CRTICE IZ POVIJESTI LABINSKE ZABAVNO-GLAZBENE SCENE

Kada se jednog dana bude pisala povijest poslijeratne glazbene scene Labina bit će nemoguće zaobići ime Giannija Verse, iako više od 40 godina ne živi u svom rodnom gradu. Prvi od petero djece siromašne obitelji koja je živjela samo od jedne slabašne rudarske plaće, teret teškog djetinjstva osjeća završetkom osnovne škole kada se umjesto u gimnaziju upisuje u Školu učenika u privredi u Rovinju, kako bi što prije došao do zanata, prve zarade i time pomagao svojoj braći. Srećom, još u osnovnoj školi postaje član Limene glazbe, koju tada vodi legendarni Bepiu Knapić, što će ga potpuno okrenuti svijetu muzike. Kao i mnogi njegovi vršnjaci danonoćno sluša Radio Luxemburg, jedini prozor u svijet planetarne glazbe, u vrijeme kada je Jugoslavija još bila izolirana, a pasoše su imali rijetki pojedinci. Zahvaljujući i Dinetu Vlačiću, početkom šezdesetih bubnjaru popularne glazbene grupe ZORO iz Raše, Versa postaje bubnjar, koji svo slobodno vrijeme koristi za udarenje po razapetoj koži. Uporni i strpljivi osnovoškolac koristi priliku i već sa 13 godina prvi put je za bubnjevima orkestra Kvarner, a kasnije upada u renomirani sastav Rudar te Izotope. Do preokreta doilazi 1965 godine kada sa 15 godina postaje prvi bubnjar mega popularnog ZORO-a, koji tada nastupa od imenom ZORO 5. Bio je to posljednji sastav te grupe, a naš junak kasnije nastupa i u drugim grupama svirajući širom Istre. Svira i na služenju JNA u Senti, gdje je odgulio 18 mjeseci vojnog roka, a prekid s labinskog glazbenom scenom dođaga se 1972. godine, kada se Gianni Versda u 22 godini ženi sa Rozalijom i ubrzo odlazi preko granice u Italiju, kao i mnogi vršnjaci njegova doba, uključujući i neke članove  ZORO-a.
Svjestan da se u stranom svijetu mora osloniti samo na sebe mladi labinski bubnjar upravo koristeći iskustva dobivši svirajući glazbu u rodnom gradu u Italiji utire uspješan poslovni put, koji ga dovodi daleko od siromaštva. Učeći preko glazbe engleski jezik uporni mladi Labinjon dobro shvaća da mu on može dobro doći u poslovnoj afirmaciji. Kao uostalom i hrvatski jezik u zemlji, čije se ekonomija sve više okretala ne samo Jugoslaviji već i istočnoj Europi. Ukratko, odlično slaže svoj poslovni mozaik i zapošljava se u jednoj vanjsko trgovinskoj tvrtki okrenutoj jugoistočnoj Europi. Danas na pragu mirovine dobro je situiran poslovni čovjek, sin mu studira u Bologni,a kako je dobru zaradu uložio u nekretnine u zavičaju,  posljednjih nekoliko godina sve je češće u svom Labinu. Što je odlična prigoda se se sretne sa svojim starim prijateljima, uključujući i onima iz svijeta njemu posebno drage zabavne glazbe. Čavrljanja na tu temu sve su češća i natopljena emocijama, koje se ponekad ne mogu i ne žele prikriti. Pritom se iz albuma izvlače i stare požutjele fotografije, koja sjećanja čine mnogo bliža, dojmljivija i neposrednija. Gianniju su posebno drage fotografije vezane uz  ZORO 5.  Na prvoj fotki je Versa krajnje lijevo, za bubnjevima, a u prvom su planu tri labinske glazbene legende - saksafonist Franko Ružić, danas poznat kao dirigent gradske limene glazbe te braća Burul - Aldo i Bruno. Prvi je više od pola stoljeća u Italiji, a brat mu živi u Bujama.
Na drugoj je isto društvo predah zatražilo uz zgodne Rašanke Zlatku i Hasku, koje su također otišle u svijet. Ista škvadra je i na naredne dvije fotografije, a novo lice je vokala ugodna glasa Pino Vladislović iz Raše, danas ugledni arhitekt u Italiji.
Na posljednoj fotografiji Gianni Versa je krajnje lijevo, basist s rukom u zraku je Bruno Faraguna, kasnije uspješan labinski poduzetnik. Lijevo od njega je Đani Brajković, a desno još jedna labinska legenda - basist Eros Bičić, prerano preminuli novinar iz Kopra.
Gianni Versa svira u posljednje vrijeme i Italiji, ali se najviše raduje najavljenom okupljanju labinskih glazbenih veterana koji su prije više od pola stoljeća u svom sastavu ZORO (skraćenica od Zabavni orkestar raške omladine) bili veoma popularni među mladim Labinjanima.









3 komentara:

  1. e, pa na sreču sam i ja imao priliku upoznati tog krasnog dečka iz Labina. U teškim vremenima služenja u JNA polepšao mi je to vreme svirajuči bubnjeve u našem orkestru. I ako smo svirali u domu JNA u Senti (srbija), bili smo prava napast za starešine, jer smo svirali kao u civilu pretežno kompletnu englesku rock muziku ( Jimi Hendrix , Rolling Stones,Led Zeppelin i ostale...).
    Tu i tamo odsvirali smo po koju "narodnu", tako da nas nisu bacili u zatvor. Ali zato smo potpuno napunili sve nastupe gdje smo svirali. To su bila luda vremena( hrabra ) i to u veliko po zaslugi Giannija. Još jedna priča koju možda niste znali. Raduje me da još sviraš, i daj bože što dulje, jer znam da je to dio tebe.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala Marijano, hvala Adriano, hvala Basa, a hvala i svima koji su iskazali zadovoljstvo na ovu crticu naseg zivota. GV

      Izbriši
    2. Ove riječi su mi aktualne kao današnja serija Crno bijeli svijet na HTV!

      Izbriši