Na prvoj je ranjeni stari grad u prvom planu kojeg je dio grada zvan Sveta Katarina, koji je tih godina čestito uzdrman gorskim udarima, poznatijim kao škopijo, izazvanim ne baš mudrim rudarenjem ispod njegovih temelja. Pažljivo oko zamjetit će već urušenu zgradu na glavnom trgu, da bi samo nekoliko godina kasnije, temeljitom rušenju odoljela tek jedna kuća.
Istodobno, uz gubljenje prestiža i daha povijesnog grada, u njegovom podnožju buja novi rudarski grad, koji je 22. listopada 1942. godine, na dan marša Mussolinjevih fašista na Rim, svečano kršten i pušten u život kao Pozzo Littorio d'Arsa.
Kature su tada, sugerira nam druga fotografija. tek prostrane livade na rubu grada i u blizini novog nogometnog stadiona, a na drugoj strani, kasnije poznata kao Đekić poljana, veliki breskvik u proljeće je česta meta obijesnih labinskih mladića.
Nepoznati autor, a tada već postoji i fotosekcija u brojnoj i uspješnoj srednjoj školi, dao si truda i uz dosta umijeća snimio donji Labin okupan u noćnom svijetlu. Danas ništa posebno, ali u to vrijeme Labin tek dobiva neonsku rasvjetu, koja se svečano palila za Dan Republike ili druge državne blagdane. Možda u tom svijetlu ima i malo simbolike, jer upravo 1965. godine, na početku još jedne gospodarske reforme, socijalistička Jugoslavija konačno otvara državne granice, gura svojim građanima pasoš u ruke i - šalje ih u svijet. Da bi njima, a i onima koji ostaju doma, život bio bolji i lakši.
Uostalom, turisti u Rapcu već su se dobro udomaćili, kao i striptiz u novootvorenim noćnim barovima..
(saznaj više: mat-flacius.com)
Nema komentara:
Objavi komentar