nedjelja, 29. rujna 2013.

LANTERNA U RAPCU

Rabački putokaz pomorcima, popularna lanterna, službeno Leuchturm, il faro i svjetionik, nezaobilazan je dio povijesti Rapca i njegove luke. Prema podacima koje sam odbio od Vedrana Trgovčića, sina mog pokojnog kolege iz Glasa Istre Nikole, svjetionik je 1.srpnja 1871. godine dovršila pomorska uprava iz Trsta, Governo Marittima, Lanterna je podignuta na rtu Svete Andrije, koji je ime dobio po istoimenoj crkvi ponad malog zaljeva pred ulazom u Rabac, a sastojala se od metalne konstrukcije ispred male kuće. Mala kula tik do prizemne kule podignuta je sedam godina kasnije, da bi još jedan kat s pripadajućim tornjem kamena zgrada dobila najvjerojatnije oko 1930. godine u vrijeme Italije. Taj će dominantan svjetionik, koji se naslanjao na vilu tršćanske obitelji Fillinich, kojeg će neupućeni poistovjetiti s crkvom, srušen je u noći od 24 na 25. travnja 1945. godine kada ga ruše njemački vojnici u povlačenju iz Istre. Tada je dio posade bio i Giuseppe Bussanich iz Cresa, čiji je djed radio na svjetioniku od 1902. godine. Nije poznato ime prvog svjetioničara u Rapcu, a i putopisac i svjetski putnik Richard Francis Burton u svojim zapisima s Labinšćine spominje zasad najstarijeg svjetioničara Andreja Peternela.
O tom, ali i drugim svjetionicima u Istri, neobično bogate prošlosti, vrlo temeljitu knjigu već desetak godina priprema Vedran Trgovčić. Dotle da tek spomenem da je novi svjetionik ali bez posade obnovljen poslije rata, da je po njemu ime Lanterna dobio poznati hotel u njegovoj neposrednoj blizini, koji će prije desetak godina postati Valamar San Fior. Izgrađen je na mjestu prijašnje vile, a od potpunog zaborava na za vremena podsjećaju i fotografije iz njihova obiteljskog albuma.





















saznaj više: www.mat-flacius.com

nedjelja, 8. rujna 2013.

GAŠPAR GAŠO LICUL - ZABORAVLJENI UČITELJ IZ ŠUMBERA

Gašpar Licul, poznatiji kao Gašo, rodom iz Šumbera, jedan je od rijetkih narodnjaka iz naših krajeva. Rođen je 22. kolovoza 1878. godine, i već od malih nogu pomaže svojim roditeljima, najčešće čuvajući ovce. Kada je 1890. godine u njegovom Šumberu otvorena hrvatska pučka škola tada 12. godišnji Šumberac sjeda u njene klupe. Gradivo svladava vrlo brzo i na preporuku ondašnjeg učitelja Zidarića, nakon dvije godine nadareni mladić upućuje se najprije u pripravnicu u Kastvu, a nakon toga nastavlja školovanje na Učiteljskoj školi u Kopru.
Učiteljevanje započinje u Draguću, gdje nakon godinu dana odlazi u Lupoglav, odakle 1908. godine završava u Roču, u kojem će ostati do kraja svog kratkog života. O svom narodu brine na više načina, vodi posujilnicu, tamburaški zbor i crkveni pjevački zbor. Godine 1911. dolazi do oštrih sukoba i nesuglasica između istarskih učitelja, kada on postaje predsjednik novog učiteljskog društva Narodna sloga, uređujući istodobno i istoimeno glasilo.
Teški dani za učitelja i oca petero djece započinju nakon Prvog svjetskog rata kada Istra dolazi unutar granica Italije, koja unatoč obećanja uskoro zatvara sve hrvatske škole i ustanove. Shrvan bolešću, koju dobiva još za školovanja u Kopru, Gašo Licul umire na sam Uskrs 1923. godine. Zahvalni mještani Roča podižu mu dvije godine kasnije spomenik, kojega ubrzo ruše fašisti, da bi se obnovio odmah nakon rata. Njegova je obitelj, nakon kratkog življenja u Lovranu, napustila Istru i Kraljevinu Italiju, da bi završila u Zagrebu. U tom gradu njegov sin Ranko Licul, rođen 1917. godine u Roču, diplomirao je na Agronomskom fakultetu, postavši jedan od najpoznatijih stručnjaka za vinogradarstvo i podrumarstvo na ovim prostorima. Odmah nakon rata po zadatku Ministarstva poljoprivrede NRH po zadatku dolazi na Narodno dobro Čepić, a uskoro je aktivan i u Poljoprivrednoj školi u Poreču, davši veliki doprinos afirmaciji tog dijela Istre u proizvodnji kvalitetnih vina.



                                                      saznaj više: www.mat-flacius.com