RABAC POD SNIJEGOM GODINE 1962.

Kada se naš kraj zabijeli, a snježne pahuljice nošene burom stvaraju divan zimski ugođaj nerijetko znamo reći da se, eto, klima mijenja, i da je snježni pokrivač uz more potvrda sve naglašenijih klimatskih promjena. Da su nam sjećanja različita, nerijetko vezana i uz životnu dob, svjedoče i ovi snimci snijegovića nastali na rabačkoj rivi prije nešto više od pola stoljeća. Te zime, svega nekoliko metara od mora, bilo je dovoljno "štofa" za pravljenje vrlo velikog  Snješka, kojemu se uvijek veseli i staro i mlado, kojega se ne bi stidjela ni poznata alpska zimovališta..
Veoma zanimljive fotografije, svjedoci jednog drugačijeg Rapca, kojega tada, ali u ljetnim mjesecima, sve češće otkrivaju strani turisti, ustupila mi je umirovljena medicinska sestra Mila, a njihov autor i sukreator rabačke zimske idile bio je njen suprug Filip Saša Lautenbach, prerano preminuli nastavnik fizike u labinskoj srednjoj školi.
U to su vrijeme živjeli u Rapcu, a kako je uvijek vedrom Saši fotografiranje bila velika strast, ali i umijeće, pola stoljeća kasnije, zahvaljujući obitelji Lautenbach, s radošću i znatiželjom zavirili smo, iz neobičnog kuta,  u prošlost našeg  "bisera Kvarnera". Bit će da su oni usred vrela ljeta uvjereni da takve slike u njihovom mediteranskom Rapcu nisu moguće ni usred najljuće zime!    



(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)