petak, 21. rujna 2012.

LABINSKI RUDARI U KIJEVU

U jesen 1979. godine grupa Labinjana, među kojima su okosnicu činili rudari i šoferi Istratransa zajedno s obiteljima, sedam dana su bili u turističkom obilasku ondašnjeg Sovjetskog Saveza, koji je u međuvremenu doživio ogromne promjene nakon raspada komunističkog "carstva". Svi će oni i danas reći da je to bio nezaboravan put u nepoznato, koji je započeo izletom u ondašnji Lenjingrad, današnji Sankt Peterburg, Mosku i Kijev u današnjoj Ukrajini.
Što je na tom putovanju bilo ljepše i zanimljivije - od posjete Ermitažu, legendarnoj podmornici Aurori ili carskom dvoru na Baltiku u ondašnjem gradu koji je nosio ime Lenjina, njegovom mauzoleju i balzamiranomn tijelu na Crvenom trgu u Moskvi ili posjet gradu heroju Kijevu? Ili pak mijenjanje njemačkih maraka na crno po nekoliko puta boljem kursu od službenog, nasrtaju "recepcionerki" na svakom hotelskom katu, koje nisu štedjele rublje da bi došle do traperica od džinsa, gotovo bahato prežderavanje u moskovskim restoranima ili vožnja gradom državnim kombijima, koji su "dosjetljivima" služili za ilegalnu vožnju stranih turista i ekstra prihoda ruskim radnicima? Teško se i danas, s tako velikim vremenskim odmakom odlučiti za naj-događaj ondašnjoj veseloj grupi Labinjana, koji su se za uspomenu slikali u Kijevu, dobivši suvenir fotografiju za iznenađujuće kratko vrijeme. Mnogima od njih to je vjerojatno bilo prvo i posljednje turističko putovanje u svijet.
I na kraj još jedna neobičnost - taj je izlet, i ne samo taj, organiziralo turističko društvo u Labinu, koji se uz svoju društvenu misiju u promicanju turizma u "svom selu", bavilo i sitnim poduzetništvom, od izdavanja vodiča, razglednica, organiziranja izleta i putovanja, do vođenja autokampova koji nisu bili zanimljivi velikom "Rapcu" - od onog u Svetoj Marini do kampa u Tunarici. Time su se stvarala i vlastita sredstva, koja su, primjerice, ulagana i u uređenje pješačke staze za Rabac, a za razliku od današnjih Turističkih zajednica, nije se oslanjalo isključivo na boravišnu taksu i članarine, koje se danas ubiru šakom i kapom, ili pak na proračunska sredstva u malim općinama.
Od labinskog TD kasnije se izdvojila poslovna jedinica Marinaturist, koja je jedno vrijeme bila osnovna organizacija udruženog rada onda više nego ambicioznog Istratransa.


(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius. com)





Nema komentara:

Objavi komentar