petak, 20. srpnja 2012.

RAŠA D'UNA VOLTA

Nema nezanimljivih fotografije iz Raše ili o Raši. Ove dvije nastale su za prvih poslijeratnih godina, kada je grad rudara bio vrlo popularan. Prva je fotka svojevrsni kolaž raških motiva iz tog doba gdje su u prvom planu upravo rudari, rudari-udarnici i zalog bolje i sretnije budućnosti naroda u novostvorenoj Titovoj Jugoslaviji.
Na drugoj  fotografiji poziraju službenici Direkcije Istarskih ugljenokopa Raša, čiji se sastav iz temelja promijenio "preseljenjem" Istre iz Italije u novu državu. Ipak, u to vrijeme među njima, a i većini  Aršijana prevladava talijanski jezik, kojega danas govore tek rijetki najstariji Rašani. Na njoj meni su poznate tek tri osobe - u prvom redu gitaru u ruci drži onda omiljeni Pino Glavičić, onda član plesnog orkestra Rudar, kasnije Kvarner. Iznad njega je, prije dvije godine preminula Maria Cadunz, koja u naručju drži kćerkicu. Ona će se uskoro iseliti u Italiju, da bi svoj život završila u Domu umirovljenika u Raši. Fotografija je nastala u svibnju 1945. godine, a darovala mi ju je gospođa Cadunz, koja je sredinom devedesetih neko vrijeme živjela u starom Labinu, a potom opet otišla u Italiju.   

(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)





Nema komentara:

Objavi komentar