utorak, 6. ožujka 2012.

ISUŠIVANJE ČEPIĆKOG JEZERA - OD IDEJE DO IZORANA POLJA

Giuseppe Lazzarini, svojedobni socijalist, potom talijanski nacionalist i domoljub, koji je izbjegao u Italiju, a nakon povratka poslije Prvog svjetskog rata jedan od najutjecajnijih labinskih političara u Istri, nije najzaslužniji samo za isušivanje Čepićkog jezera, već i za ostavljanje vrlo iscrpne dokumentacije o tom velikom gospodarskom potezu. Nakon dugih priprema probijanje kanala dugog 4560 metara, kojim će se voda s jezera usmjeriti prema Plominskom zaljevu, započela je u siječnju 1928. godine. Radeći danonoćno, s rijetkim prekidima za par državnih praznika u godinu, između 90 i 260 radnika probilo je tunel u listopadu 1932. godine. Točno u 13 sati 11. prosinca iste godine sa 24 mina razbijena je brana, čime je omogućen snažan protok vode u tunel. Potkraj siječnja iduće godine mještani Čepića i okolnih sela po muljevitom dnu nekadašnjeg jezera  imali su posljednju i bogatu "berbu" riba. Nekoliko mjeseci kasnije započet će vrlo intenzivno uređivanje novih površina, izgradnja odvodnih kanala, gradnja brana i drugih elemenata modernog melioracijskog sustava. Na ljeto 1934. godine na izoranom dnu jezera, onda zvanog Lago d'Arsa, izrastao je prvi kukuruz, a samo nekoliko mjeseci kasnije G. Lazzarini, predsjednik Konzorcija za uređenje sliva rijeke Raše, sa sjedištem u Labinu, tiskao je vrlo sadržajan izvještaj o obavljenim melioracijskim radovima. UZ mnogobrojne fotografije radova prije i nakon isušivanja Čepićkog jezera, u izvještaju su objavljene fotografije o samoj svečanosti probijanja tunela, dočeku visokih gostiju u Labinu i na samom mjestu velike svečanosti.

(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)



























Nema komentara:

Objavi komentar