ponedjeljak, 13. veljače 2012.

LABINSKI TRG I NJEGOVI AUTOMOBILI U VRTLOGU VREMENA

Prvi automobili na lijepom labinskom trgu, oduvijek zvanom Borgo ili Crć, pojavili su se početkom 20. stoljeća, u vrijeme kada su oni, ali i fotografi, bili pravo malo čudo.Na prvoj razglednici iz 1902. godine klinci, ali i odrasli, poziraju ispred poštanskog automobila, a u pozadini je tek izgrađena zgrada općinske administracije - Municipio i gradska kavana Casino, koja se danas zove Velo kafe. Onda je bila i za kat niža.
Na drugoj fotki u glavnoj je ulozi opet poštanski automobil i mnogobrojni statisti, a u pozadini je gradska loža, Caffe vecchio, u kojim se prostorima nalazi danas pošta te razigrani ples skladnih labinskih krovova. Treći razglednica repriza je druge, ali samo na drugačiji način.
Dolaskom Talijana Borgo postaje trg talijanskog kralja Vittorija Emanuela III, a na njemu ispred Lože parkirana Ballila, a nasuprot Municipija autobus koji čeka polazak za Pulu. Velo kafe je dobilo još jedan kat, a na trgu sučelice općinskoj zgradi, u kojoj je danas ugostiteljski lokal, u ono je vrijeme bila trgovina obitelji Vellam. Sredina je tridesetih, vrijeme poziranja poodavno je prošlo, a mali autobus ispod Torjona vozi na relaciji Valmanzinghi-Albona, liniju koju održava Guerra, učitelj u Svetom Lovreču. Ispod kestena taksisti očekuju pomorce, koji su najčešći korisnici njihovih usluga, a na tek betoniranom trgu pažljivo će oko zamijetiti ružu vjetrova.
Negdje u to vrijeme pokrenuta je i autobusna linija Albona- Carpano - Liburnia, iza koje se zapravo krije gradilište budućeg rudarskog grada Arsije, kasnije Raše. Jedna od tri djevojaka koje poziraju ispred autobusa je Marija Rajković, udana Blažina, koja i danas živi u Trgetu, nedaleko od ušća rijeke Raše..
Nakon 1945. godine Albona i službeno postaje Labin, a trg talijanskog kralja dobit će ime prvog i doživotnog jugoslavenskog predsjednika Tita, koji je često posjećivao labinske rudare, ali nikada nije bio u starom gradu, na trgu koje i sada nosi njegovo ime. Na trgu koji će vrvjeti šetačima svakog vikenda, trgu koji je autobusnim linijama povezan sa Pulom, rijekom i drugim gradovima. Trgu koji će do tada imati glavnu labinsku poštu i banke.

(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)










Sve se počinje mijenjati potkraj pedesetih kada se spomenute ustanove sele u Podlabin, a s njima  se gase  i redovne međugradske autobusne linije, sa stanicom ispred Molega kafe. Započet će polako iseljavanje lijepog starog grada, a trg će podsjećati na mravinjak tek za ljetnih dana, kada se na njemu nađu i mnogobrojni automobili i autobusi turista, ili samo trgom prolaze do svog odredišta u Svetoj Marini, Prtlogu ili nekom drugom ljetovalištu na labinskoj obali južno od Rapca. Tko se još sjeća labinskih taksista Labignana i Milevoja Senara u hladu kestena na trgu s kraja pedesetih proteklog stoljeća, kada su i prsti jedne ruke bili dovoljni da se izbroje svi privatni automobili u gradu rudara.

Nema komentara:

Objavi komentar