subota, 25. veljače 2012.

DRUGI POVRATAK ŽIKE U STARI LABIN


Prije otprilike godinu dana prebirući po albumima starih razglednica na sajmu starina na Britancu u Zagrebu, kada sam već htio odustati, iznenada mi se pogled zaustavi na jednom prepoznatljivom motivu  naših Vileta. Razglednica dosta skromna, u fokusu fotoaparata dio grada koji je i do današnjih dana ostao praktički nepromjenjiv, ali kada sam pogledao poleđinu ugodno sam se iznenadio. Na njoj je pisalo da je fotografiju snimio Ž. Tasić, što me posebno obradovalo, budući da je to bio prvi njegov rad u mojoj zbirci. Prepoznao sam i učenice Učiteljske domaćinske škole, pa sam više nego zadovoljan napustio buvljak. Kada sam došao kući pokazao sam je njegovom sinu Rajku, koji ju je skenirao, rekavši da ima još dosta toga. Kasnije sam čuo da će se dio njegove fotografske ostavštine prikazati u Narodnom muzeju, zbog čega se radujem opet susrezom sa Žikom. Upoznao sam ga još kao dijete , kada je u starom gradu, u prizemlju kuće obitelje Lius, koja je emigrirala u prvim poratnim godinama, imao jedan svoj foto-studio. Drugi se nalazio u Ulici palih boraca, kasnije preimenovanu u Ulicu svete Katarine. U Podlabin se preselio, na današnji Trg labinskih rudara, tamo negdje 1967. godine nakon što je dio drevnog Labina, u kojoj se nalazila i njegova fotografska radnja, urušio zbog rudarenja ispod njegovih kuća. Izgleda da naš Žika, u čiji se studio ulazilo uvijek s puno obzira i prikladnije obučeno, jer fotografiralo se samo u posebnim prilikama, nikada nije mogao zaboraviti lijepe dane u gradu bogate prošlosti i posebna šarma. Stoga je u proljeće 2002. godine, tada u dobi od 77 godina, opet otvorio fotostudio gotovo na istom mjestu odakle je morao otići gotovo četiri desetljeća kasnije. Pokušao, radio nekoliko mjeseci i shvatio da se kotač povijesti ne može vratiti unatrag, pa ubrzo stavio ključ u bravu. Od onda kao da je brže kopnio, teže se kretao, premda ga osmijeh na umornom licu nije nikad izdao. Na gradskom groblju ponekad svratim i na njegov grob, kao da mu želim reći da sam zadovoljan što je djeličak njegova ovjekovječenja našeg grada dio i moje arhivske baštine.

  (više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.hr)

Nema komentara:

Objavi komentar